Svih ovih 5 godina cuvala sam irealnu sliku, iluziju koju sam sama nazalost stvorila, gotovo nesvjesna surove stvranosti ni cinjenice koliko sam zaista sretna… A onda sam otkrila da ima kcerku i vidjela sliku njegove zene, sumorno pacenickog izraza lica, ali ocito sretnu i jako voljenu, da bih samo nekoliko mjeseci poslije otkrila i njegov…
Nenadano otkrice…Vratio se na facebook..Upravo sam slucajno otkrila njegovu facebook stranicu..Prijavio se sestog januara…Trebam li napisati, da mi je srce pocelo nekontrolisano kucati i da sam sva pocela da drhtim ..Nekako mi je drago sto sam ga ugledala iako znam da mu nikada nece pasti napamet da me doda… Sad zaista ne znam kako bih…
Ono najdraze dogodi se jednom.. I nikada vise. Sama u kuci, cekam da se mama i Sejla konacno vrate iz Importanea, kako bismo pile kafu…Osjecam blagu glad, ali ne smijem nista jesti, jer mi od prekjuce stomak nije dobro…. Krenule smo u subotu na Ciglane, a meni je bilo tako muka, da sam na sve…
insan sevdikleriyle birlikte olunca ve mutlu olunca güsel oluyormuş….. :((
Cupid, off. Gašenje emocija? Mnogo puta smo poželjeli da ništa ne osjećamo, da se nikada ne zaljubimo, da nikada ne volimo… Zašto? Strah je odgovor… Strah od povrjeđivanja, od onog ružnog osjećaja koji nas steže kada nam neko kaže da nas više ne treba u životu, kada saznamo da osoba koju volimo više od svega…
LEPTIR opet isti osmijeh leprša pred ovim živim očima….. taj leptir duginih boja što ih boji bojom života…. razdirući sve nabujale tuge iz najcrnjih naslaga tame…. bojeći ih u čistu svjetlost neprekidnog plamena…. zbog koje još sanjam…. i mirno spim…. svijetli svijetli leptiru moj…. odagnaj sve utvare što se uvlače u hodnike misli…. pocijepaj skrivenih…
Moj put u Istanbul… 1. Ovaj post, pisem evo vec mjesec dana uzastopno, trudeci se da zabiljezim i ne zaboravim sve moguce segmente… Nakon dugog odugovlacenja i nalazenja za i protiv odlaska u prelijepi Istanbul, najzad je dosao i taj dan 8. Septembar, kojeg cu zauvijek pamtiti. Dan prije naseg polaska provele smo u…
Drugo jutro ( ustajali bi smo se oko pola 9, kako bismo 13 sati bili na nogama i uspjeli vidjeti sve, sto je bio zaista naporan tempo), otisli smo na dorucak na terasi hotela, koji je bio solidan. Pogled je bacao na hotele koji su nas okruzivali,( Alcinar) brodove i more, na vozove i perone,…
Poslije obilaska festivala sjeli smo u park da se malo odmorimo, dok je do nas dopirala ratna muzika. Odatle smo krenulu u Gulhane park, park ruza, koji me malo potsjetio na Vrelo Bosne (inace dosta ima ulica koje podsjecaju na Sarajevo). Tu se nalazi i neki Islamski muzej u koji nismo ulazili. Potrazlili smo taxy…
Cetvrti dan iskoristili smo za odlazak u Dolmabahce palatu. Stajali smo u redu, koji je bio podijeljen u dvije grupe turista, s vodicima i bez. Na samom ulazu, docekala nas je puna kutija kesa, koje smo morali navuci na cipele. Svi predmeti poprskani su hemikalijama, neke od prostorija bile su zatvorene, ili se tek restauriraju….