Ja sam samo voljela sliku stvorenu u mislima svojim, ovjekovjecivsi njeno postojanje kroz svaku svoju rijec... Stvorila sam je za sebe, tako hrabru i jaku u svojoj jednostavnosti.. Stvorila sam je nesretnu da bih mogla da je spasim, da pobjegnem u pricu i da se nikad ne vratim dok je ne zavrsim... A voljela sam ga ... Tako iskreno i bez trunke lazi. Onako kako moze samo dijete da voli. Neiskvareno... Naivno....... Nije to bila obicna ljubav, koja umire s prvom promjenom godisnjih doba, ili ljubav koja kroz godine blijedi kao stara fotografija. Ne, to je bila jedna od onih ljubavi koje nikad ne gube svoju boju, svoj smisao, ljubav koja nema rok trajanja, i koja ce uvijek biti prisutna, i kada to drugi ne budu primjetili. Ja cu je i dalje cuvati u sebi, jer svaka neprezaljena ljubav, vremenom postaje i covjekova najveca tajna. A ponekad tajna ostane zakljucana, ne zato sto nije ispricana, nego zato sto je niko nije razumio... ღೋƸ̵̡Ӝ̵̨̄ƷღೋƸ̵̡Ӝ̵̨̄Ʒღ " Niko ne moze osudivati moje izbore, niti moje misljenje, zato sto niko nije probao moje osjecaje i moje bolove" . ღೋƸ̵̡Ӝ̵̨̄ƷღೋƸ̵̡Ӝ̵̨̄Ʒღ " A JA BIH SE TAKO RADOVALA TEBI..." ღೋƸ̵̡Ӝ̵̨̄ƷღೋƸ̵̡Ӝ̵̨̄Ʒღ Prestanak želje za novim dopisivanjem je konačni rastanak... ღೋƸ̵̡Ӝ̵̨̄ƷღೋƸ̵̡Ӝ̵̨̄Ʒღ Toliko, riječi ispisanih… Toliko, sa dušom spletkarenja… Dodira prstiju sa tastaturom,u pokušaju da bol opišem… Ublažim… Znaš li koje su moje,najtužnije riječi,tebi napisane ?…. ‘’Moglo je biti’’… ღೋƸ̵̡Ӝ̵̨̄ƷღೋƸ̵̡Ӝ̵̨̄Ʒღ Bunu anlamak istemedi, Tüm kelimelerin sonuna kadar dinlemek, Şimdi boşuna onun acı içinde sokakta yürümek, Onlar seni ne kadar sevdiğimi bile farkında değillerdi Ben mutluluk için dua, henüz bu sefer, Minare lambalar yavaş yavaş düştü ile birlikte, Bir yerde mesafe, sessizce, sen ezan duyabiliyorum, Ve çenemi tutmak, ve ben sadece hatırlıyorum Bu yağmur, ıslatır gibi kokuyor Hayallerimin parke taşları, Damlalar, soğuk, inci, biz gizlemek isteyen Ben sadece bir kez, ben gibi ağlamak diliyorum ...